još samo par dana.
natjeraj se još samo par dana buljiti u knjigu, učiti cijelu noć jer je danju neizdrživo, gledati najbesmislenije klipove na youtube-u u 3 ujutro da se razbudiš, natjeraj se zapamtiti bar nešto dok kroz prozor čuješ ljude kako idu van, natjeraj se na to da ih ispraćaš dok se vraćaju kući, natjeraj se još samo par dana da ignoriraš ljude koji su dali sve ispite i koji sad uživaju, natjeraj se da odeš u sobu dok se svi drugi zabavljaju, natjeraj se da te ne boli želudac od kave i burna i sendviča, natjeraj se ne misliti o sto drugih stvari, natjeraj se da te još malo briga.
bez obzira koliko bilo uzaludno, ne bih si nikad mogla oprostiti da odustanem.
tvrdoglavo, glavom kroz zid, pa do kud ide.

kad god poželim nešto ovdje napisati
najčešći razlog je nečiji post na kojeg slučajno naletim
i dobijem nešto nalik na inspiraciju.
kao.
i onda to može izgledati kao da kradem, kopiram,plagiram
kao kad na last.fmu
idem po profilima i skupljam muziku
ali rijetko što je u životu uistinu naše i inovativno
pa mi oprostite
vi neimenovane inspiracije.

u proteklih godinu dana
život mi se promijenio toliko
da se bojim činjenice da se za petnaestak dana
vraćam doma
koje je postalo sve manje doma
ako me razumijete.

jer nakon devet mjeseci
slobode
dolazaka doma u rano jutro ili nedolazaka uopće
kava od cijeli dan
prve jutarnje cigarete u kuhinji
i još tisuću stvari
koje da sam ostala u zadru
nikad ne bih doživjela
ni smjela doživjeti
ljeto provedeno doma izgleda mi kao režim
diktatorski čak
a mama se pretvara u
ne znam
fidel castra.

a što se tiče faksa
kao faksa
vodila sam se prema tome da
nekako u svemu uspijem naći nešto zanimljivo
i našla sam
ali, ja sam lijena guza
kojoj mora početi goriti pod petama
da se pokrene.

samo što mi je više dosta učenja
pokušaja učenja
tjeranja same sebe na učenje
rima
i ekonomije
želim pročitati nešto što nije izdao
pravni fakultet u zagrebu
nisam od ljeta
pa se osjećam zatupljeno.

a što se tiče ljubavi,
opet mi se dogodilo da je onaj
u čiji sam neboder gledala s prozora kuhinje
i ubijala se mislima
i nikotinom
ispao nezreli kreten
koji ne zna što želi od svog života
kako to inače biva.
valjda sam osuđena na takav ishod
možda bi trebala početi pisati tužne pjesme
ili napisati potresan roman
u stilu
nives celzijus
ili vlatke pokos.
dikane majku ti tvoju.

i nekako mi se čini
da smo malo odrasli
i osamostalili se
no, na sreću ne dovoljno
i još smo neodgovorni
u toj mjeri
da ćemo neke doživljaje pamtiti do kraja života
želim zauvijek ostati student
past ću treću godinu
građansko je ionako prokleto teško.

meni je dosta
htio bih mijenjati
svoj crno-bijeli
za color film

nikada neću
dobiti oscara
jer drama bez akcije
nije u modi

ali ne budimo tako negativni
zbrojimo sve i oduzmimo
pa recimo da je solidno.

iako.

što kad te iznevjere svi horoskopi,
kvizovi na facebooku
i, najbitnije, iskustvo

kažu treća sreća, lažu
ali to je bilo za očekivati
pa se nadaš da će upaliti
četvrta ili peta

strpljen, spašen
ali ja sam uvijek sve radila
na brzinu

i možda mi je dosta
tratiti 'najbolje godine'
na izgubljene slučajeve

ali u nadi je spas
pa i dalje u glavi vrtim filmove
ko jebeni cinestar.

¤

trenutno sam
pod utjecajem stankovićeve kolumne na net.hr-u.

ali poezija mi nikad nije išla
pa čak ni ove nabacane riječi

vratit ću se svome stilu
evo samo da dođem sebi.

uvijek se vratim.
samo sam ovoga puta zatvorila jedna vrata
i prešla na novo mjesto.

uvijek tu negdje

vaša Estel